Zbog čega ne pleše publika na koncertima?

Na koncerte se donedavno išlo da bi se pjevalo i plesalo s društvom, uživajući u live izvedbi omiljenog izvođača ili grupe. Najžešći ples, pjesma i atmosfera oduvijek je bila u prvim redovima koji su bili rezervirani za najzagriženije fanove. No trend u svijetu, a i kod nas se mijenja: publika je sve pasivnija, mirnija i tiša. Zašto? 

Jedna britanska profesorica tvrdi kako su mobiteli razlog pasivizacije publike. Sjećate se kako je to počelo?

U početku se usred koncerta nazivao broj prijatelja/ice ili dečka/cure koji su htjeli, ali nisu mogli doći na koncert, pa im se minutu ili dvije live prenosila atmosfera iz dvorane ili stadiona. Onda su došli mobiteli s fotićima, pa se moralo okinuti par slika koje su se MMS porukama slale obično na veći broj mobitela (uglavnom iz dva razloga: prvo, da se podijeli doživljaj s prijateljima, a drugo da se indirektno pohvali: ja sam na tom i tom koncertu – nek se zna). A kad se dogodila integracija mobitel-fotić-facebook, e tad je nemali broj posjetitelja koncerta više vremena počeo provodit sa svojim mobitelom i Facebookom nego što je stvarno prisustvovao koncertu.

Autoru ovih redaka nije baš jasno kako netko izdvoji 300, 400 ili 500 kn za koncert megazvijezda koje zadnjih godina oblijeću Zagreb i Hrvatsku (i neka oblijeću!) i onda od dva sata trajanja koncerta najmanje sat vremena provede sa svojim iPhoneom, mobitelom, Facebookom (ostavljajući nezaboravne poruke tipa: na koncertu sam U2 i fenomenalno mi je, i tako 10 puta tijekom koncerta, pa upload fotki, pa jel tko komentira fotku, ako da nadovezat se na komentar…). Je li uopće bitno otići na koncert i uživati u koncertu ili je bitnije odašiljat isprazne poruke na zid svog profila i stavljati mutne fotke nadajući se komentarima (kao znacima pažnje)? Možda je pametnije ostat doma, uštedjet te novce, a koncert promatrati na Faceu na profilima dvoje ili troje prijatelja koji pišu i uploadaju. Jesu li virtualne društvene mreže (koje paradoksalno izazivaju asocijalnost u klasičnom smislu) postale važnije od stvarnosti?

Naravno da ne možete plesati dok tipkate po mobitelu. Niti pjevati uglas s izvođačem. Virtualne mreže kradu stvaran život. Efekt jako, jako sličan efektu konzumiranja droge…