Narodni ples koji je bio preteča orijentalnog plesa u arapskom se jeziku naziva raqs baladi – raks baladi (raks u značenju ples, a baladi narodni, iz naroda). Prije prodora Europljana ples je bio poznat samo kao raks (naziv potječe iz izraza za radovanje), ali je nakon okupacije postalo nužno definirati razlike između domaćeg i stranog plesa. Stoljećima se raks baladi plesao prigodom raznih svečanosti, ali i u obiteljskom domu. Na zabavama koje su pohodili samo muškarci ili samo žene ljudi su, odjeveni u svečanu ili svakodnevnu odjeću, plesali jedni za druge.
Raks baladi tako se razvijao sve do dolaska europskih turista u 19. stoljeću. Europljani su nametnuli razne zahtjeve pri javnom izvođenju plesa, čime su započele promjene u umjetnosti izvođenja plesa.
Raks baladi, u svojim različitim oblicima, originalno vežemo uz sjevernu Afriku i Bliski istok sve do Irana, ali najveći utjecaj u izvedbi plesa stigao je iz Egipta. Za to postoji nekoliko razloga:
– Tijekom dvadesetih godina 20. stoljeća u Turskoj je nastupila kulturna revolucija, a došlo je i do promjene vlasti, što je značajno utjecalo na zanimanje za domaću umjetnost.
– U razdoblju prije početka građanskoga rata, u Libanonu je cvjetala industrija. Za vrijeme rata u prvom se planu našla briga za vlastiti opstanak.
-Ostale sjevernoafričke i bliskoistočne zemlje nikada nisu razvile umjetnost izvođenja plesa.
Razvojni put plesa raks baladi, od društvenog plesa do izvođenja na pozornici, rezultirao je oblikom koji je danas poznat kao raks sharki (orijentalni ples). Ovaj je oblik postao popularan nakon što je Badia Masnby, pjevačica, plesačica i glumica libanonskog podrijetla u Kairu otvorila noćni klub Casino Opera, po uzoru na europske kabarete, u kojem su bili popularni oblici zabave karakteristični za Europu i zemlje Bliskog istoka.
Raks baladi se obično plesao na jednom mjestu, u relativno malim prostorima, a kretnje su se uglavnom svodile na pomicanje bokovima. Badia je, pod utjecajem zapadnjačkih koreografa, sama trenirala plesačice. Ples se s vremenom prilagodio prostoru pozornice, a pokreti su postali profinjeniji kad su se osim kretnji bokovima razvili i pokreti ruku i prsa.
U to je vrijeme došlo i do promjene u izgledu kostima. Plesačice su do tada nosile dugačke haljine ili tunike sa šalom koji je naglašavao bokove. Pod utjecajem holivudskih filmova i europskih kabareta prvi se put pojavio dvodjelni kostim ukrašen perlama i šljokicama.
U to su vrijeme u arapskom svijetu dominirali egipatski filmovi. Mnogi su od tih filmova prerađeni u mjuzikle u kojima se plesao raks sharki. Ti su glazbeni filmovi stvorili mnoge glumačke zvijezde koje se i danas smatraju legendarnima. Izvan filmske industrije i klubova raks sharki je bio dio kulture i dio gotovo svake svečane prigode. Međutim, nakon revolucije iz 1952. godine ples je, po naredbi doktora Rageba, zabranjen na temelju vjerskih razloga, nakon čega su mnogi plesači napustili Kairo. Pod pritiskom naroda, ali i željom za zaradom od turizma, 1954. godine ponovno je dopušteno izvođenje plesa, ali uz neka ograničenja. Torzo je morao biti pokriven, zabranjeno je kretanje pozornicom (ples je ponovno postao statičan), kao i svi stilovi pomicanja bokovima.
Tijekom sedamdesetih i osamdesetih godina 20. stoljeća velik je broj Amerikanki i Europljanki želio naučiti raks sharki iz prve ruke. Tečajevi i video snimke masovno su se koristili. Egipatski je raks sharki u ovome trenutku dosegnuo vrhunac. U najekskluzivnijim klubovima u Kairu izvodile su se predstave s velikim zvijezdama uz orkestre koji su brojili i do četrdeset članova.
Egipat je ovaj status uživao sve do devedesetih godina 20. stoljeća, tijekom kojih je došlo do gotovo potpunog nestanka javnih izvedbi. Neki od razloga uključivali su sve manji broj turista iz Perzijskog zaljeva, okretanje mlade generacije drugim vrstama zabave, ali i prijetnje vjerskih ekstremista usmjerene protiv svih događaja tijekom kojih su žene izvodile raks sharki pred muškarcima.
U odnosu na prethodna razdoblja, egipatska raks sharki scena danas je prilično slaba, većinom zbog gospodarskih, političkih i vjerskih razloga. Ponekad se ples čak izostavlja iz svadbenih svečanosti zbog straha od nasilne odmazde. Godine 2003. donesen je zakon koji brani izdavanje radnih dozvola strancima, što je rezultiralo još izraženijim smanjenjem broja javnih izvedbi, iako je zabrana poništena nakon godinu dana.
Orijentalni je ples u ovom razdoblju postao popularan u drugim zemljama, kao što su Libanon i Turska, u kojima je plesna scena tek u razvoju. U Sjedinjenim Američkim Državama i Europi raks sharki se pleše u brojnim izvedbama i to od velikih dvorana do malih gradskih kavana.
Plesne cipeleNaučite plesati uz Youtube