Swing neće preživjeti zimu

Tijekom kasnih 1930-ih i u 1940-ima, nazivi lindy hop, jitterbug, lindy i sving postali su sinonimi za plesni stil koji je bio popularan na ulicama, u noćnim klubovima, na natjecanjima i u filmovima.  

Do kraja 1936. lindy je poharao Sjedinjene Države. Očekivano, reakcije većine učitelja plesa na pojavu lindyja bile su negativne. 1936. Philip Nutl, predsjednik Američkog društva učitelja plesa iznio je mišljenje da sving neće ‘preživjeti zimu’. 1938. Donald Grant, predsjednik Poslovne udruge učitelja plesa tvrdio je da je sving glazba iskvareni oblik džeza, čiji su poklonici žrtve gospodarske nestabilnosti. 1942. godine članovima Newyorškog društva učitelja plesa obznanjeno je da se jitterbug (izravni potomak lindy hopa) više ne bi smio ignorirati – njegove bi se neprofinjenosti mogle prilagoditi tako da ga se učini prikladnim za napučene plesne podije.

Plesne škole poput Newyorškog društva učitelja plesa ili studija Arthura Murrayja nisu formalno podučavale ove plesne oblike sve do ranih 1940-ih godina. Plesna je publika bila više zainteresirana za učenje stranih plesova poput argentinskog tanga, španjolskog paso doblea, brazilske sambe, portorikanskog merenguea, kubanskih mamba i cha-cha, engleskog quickstepa, austrijskog valcera, a rijetko se javilo i zanimanje za američki fokstrot i peabody.

U ranim 1940-ima voditelji studija Arthura Murrayja pratili su događanja s plesnih podija u svim većim američkim gradovima i poticali svoje učitelje na podučavanje više različitih stilova svinga.

Lauré Haile, plesačica svinga i sudionica plesnih natjecanja, dokumentirala je svoje viđenje plesa koji su izvodili bijeli plesači. U to vrijeme Dean Collins, Lenny Smith i Lou Southern bili su vodeći plesači u noćnim klubovima i na natjecanjima diljem južne Kalifornije. Lauré Haile ovaj je ples okarakterizirala kao zapadni sving. 1945. godine počela je podučavati ples kod Arthura Murrayja. Krajem 1940-ih i početkom 1950-ih Murrayjeve je učitelje u Hollywoodu i San Franciscu podučavao Dean Collins.

Krajem 1940-ih vojnici i pomorci vratili su se s drugih kontinenata i nastavili plesati u vojnim bazama. Jitterbug se plesao uz zapadnjačku country glazbu u zapadnjačkim country barovima, a populariziran je 1980-ih.