Polka je vrsta živahnog plesa podrijetlom iz Češke. Pleše se u paru i u dvočetvrtinskoj mjeri. Prvobitna je polka bila ples popularan među češkim seljacima. Češki povjesničari vjeruju da je ovaj ples izmislila djevojka Anna Slezak još 1834. Ona je na pjesmu ‘Strycek Nimra Koupil Simla’ osmislila plesne korake koje je nazvala madera.
Ples je 1835. predstavljen u praškim plesnim dvoranama. Samo ime plesa (pulka) češki je naziv za ‘polu-korak’, odnosno brzo premještanje težišta s jedne noge na drugu.
Godine 1840. polka je predstavljena pariškoj publici u Odéon Theatreu, gdje je postigla golem uspjeh. Pariški su je učitelji plesa prihvatili i prilagodili za izvođenje u salonima i plesnim dvoranama. Uslijedila je velika popularnost ovog plesa. Plesne akademije bile su prepune i, u nedostatku učitelja, zapošljavale su plesačice baleta iz pariške Opere. Ovo je privuklo mnogobrojne mlade muškarce, zainteresirane za nešto više od samoga plesa, pa se atmosfera plesnih dvorana ubrzo srozala, a ples je počeo buditi loše asocijacije.
Polka je u Englesku stigla sredinom 19. stoljeća, no nije postigla popularnost kao u kontinentalnom dijelu Europe. U ovom je razdoblju stigla i u Sjedinjene Američke Države. U svojoj knjizi ‘Philadelphia Assemblies’ Thomas Balch zaključuje da je Breiterov orkestar stvorio novu vrstu polke prilikom zasjedanja 1849. godine. Valcer i polka polako su počeli zauzimati mjesto plesova poput contredansea i cotilliona.
S popularnošću polke uslijedio je dolazak još nekoliko plesova poteklih iz srednje Europe, npr. galopa iz Engleske i Francuske, u kojem su položaji bili slični kao u valceru i polki, a parovi su izvodili niz brzih chasséa, s povremenim okretima. Glazba se izvodila u dvočetvrtinskoj mjeri, a često je bila samo oblik brze polke. Galop se obično plesao kao posljednji ples večeri.
Poloneza, nazvana tako prema državi iz koje vuče korijene, oblik je svečane povorke u tročetvrtinskoj mjeri, kojim su se često otvarali otmjeni balovi. Unatoč ovoj činjenici, poloneza nikad nije postala jednim od omiljenih dvoranskih plesova. Češka redowa sastojala se od tri uzastopna koraka: korak u kojem se slijedilo partnera, obični valcer korak i korak valse a deux temps, a plesala se uz sporiji valcer. Poljska mazurka je prilično kompliciran ples uz valcer glazbu, a uključuje poskakivanje, kretnje podijem slične klizanju i lupanje petama. Schottische je njemački narodni ples koji se sastoji od niza chasséa i poskoka koji se izvode u dvočetvrtinskoj i četveročetvrtinskoj mjeri. Osim navedenih, postojale su i kombinacije plesova, poput polka-redowe ili polka-mazurke.
Od svih plesova koji su se razvili u 19. stoljeću, jedino je polka opstala. Iako se nakon početnog entuzijazma zanimanje za ovaj ples znatno smanjilo, a posebno nakon pojave novijih plesova početkom 20. stoljeća, nakon Drugoga svjetskog rata poljski su imigranti u Sjedinjenim Državama uzeli polku kao svoj nacionalni ples. No polka je postala popularna i među američkim stanovništvom zahvaljujući Lawrenceu Welku i drugim sličnim poslijeratnim glazbenicima. Zbog svoje će stilske raznolikosti i živahnog ritma polka i u budućnosti zasigurno zadržati svoju popularnost.
Saznajte više o ovom plesu
Škola plesa: naučite plesati polku
Plesne cipeleNaučite plesati uz Youtube