Tradicija, baština, kultura, naslijeđe, nešto jako staro, nešto što se treba očuvati, naše kulturno blago… sve su to riječi kojima možemo opisati folklor jednog naroda, međutim rijetko tko bi folklor okarakterizirao kao umjetnost, pri čemu konkretno mislimo na narodne plesove i pjesme. Pitanje je što je to prouzrokovalo i kakve to reperkusije za sobom povlači.
Započnimo od same naše okoline, pomodarstvo, globalizacija, svojevrsna tehnološka revolucija, ubrzani ritam života… sve su to čimbenici koji su utjecali na promjene u navikama i prioritetima u ljudskim životima. Mladi na folklor gledaju s određenim podsmijehom, što nije ni čudo kad ga se u javnosti prezentira na način koji ne samo da ih ne privlači nego ih na određeni način i odbija. Počevši od ‘popularnih’ tv-emisija koje su prilagođene starijoj publici, od korištenja i svojevrsnog razbacivanja narodnim nošnjama u bilo kojim prilikama (pri čemu su to pretežito opet starije gospođe, a nikad to još do sada nisu bile neke poznate manekenke), od organiziranja mimohoda i koncerata u totalno neprikladnim uvjetima, od dodjeljivanja gradskih prostora na korištenje za plesne škole ‘popularnih’ plesova dok su neki od najboljih amaterskih folklornih ansambala primorani probe održavati u hodnicima, čekaonicama, podrumskim prostorijama (što je naročito problem u gradu Zagrebu), do svojevrsnog populariziranja ne-hrvatskih plesova u svima dobro poznatoj tv-emisiji i zapostavljanja brojnih hrvatskih plesova (pa zašto npr. ne bi te naše tv-zvijezde pokazale da znaju otplesati linđo, ili drmeš ili istarski balun?).
Sve je to dovelo do jednog lanca koji povlači jedno za drugim. Djecu koja bi još i prihvatila i zavoljela folklor sami roditelji od toga odgovaraju jer im je to gubljenje vremena, prenaporno im je voditi djecu na probe i nastupe i sl., mladima to nije interesantno jer vide samo ono što im je dostupno, i na kraju to ostaje pretežito na starijim ljudima koji to rade i prezentiraju na način koji je prilagođen njihovim sposobnostima i mogućnostima. Sve je to dovelo do određene distorzije u prikazu narodnih plesova i pjesama jer je nekad davno, prije nekoliko stotina godina ples bio jedini način na koji su se mladi ljudi upoznavali i tražili cure za udaju, momke za ženidbu, što znači da su to zapravo bili plesovi za mlade koji su od njih tražili određeno plesno umijeće i energičnost kako bi se prikazali u što boljem svijetlu. Stoga kad se to sve prezentira u današnje vrijeme, kad se preuzmu plesni koraci iz jednog ili više krajeva i sve ‘ubaci’ u jednu koreografiju, koju će prikazati mladi ljudi koji u tome uživaju, koji imaju plesnog talenta i energičnosti za izvest tako zahtjevne koreografije, to se onda mora nazvati umjetnošću i mora dobiti svoje mjesto u javnosti koje im pripada.
Osim nacionalnog ansambla Lado, postoji još nekoliko desetaka takvih amaterskih ansambala u Hrvatskoj koji stvaraju umjetnost i koji u zemljama u kojima folklor ima puno veću podršku javnosti i u kojima je festival folklora centralni događaj u godini kad svaki koncert i mimohod poprati nekoliko tisuća ljudi, ostvaruju ovacije publike i status pravih umjetnika.
Jedan od takvih ansambala je i Folklorni ansambl Zagreb-Markovac na kojeg su ove godine u Meksiku bili jako zavidni članovi grupe iz Argentine i Venezuele jer su ih organizatori proglasili najboljima na festivalu i nisu ih uspjele osvojiti ni golišave venezuelanske plesačice, ni zavodljive argentinske tango plesačice.
Stoga će Folklorni ansambl Zagreb-Markovac 14.10.2008.g. u dvorani Pauk u Zagrebu, s početkom u 20:30 sati održati prezentaciju ‘FOLKLORNA UMJETNOST-REZERVIRANO ZA MLADE’ kako bi svim zainteresiranima, a naročito što većem broju mladih ljudi prikazao zašto folklor može biti zanimljiv i što sve može mladim ljudima pružiti, kako bi skinuo tu famu i predrasude o folkloru koje je ovo društvo tokom godina nepravedno steklo. (više informacija o prezentaciji i upisu novih članova na www.zagrebmarkovac.com)
Plesne cipeleNaučite plesati uz Youtube