Kolo je najčešći oblik narodnog plesa. Popularnost zahvaljuje jednostavnosti – koraci se brzo uče, a sudjelovati u kolu može neograničeno puno plesača. U kolu se plesači slijedeći jedan drugoga kreću po zamišljenoj kružnici. Prema smijeru kretanja razlikuju se lijeva (kretanje je u smijeru kazaljke na satu) i desna kola (kretanje je u smijeru suprotnom od kazaljke na satu). Kola su se nekad plesala na otvorenom, a njima su se slavile svečanosti završetka poljoprivrednih poslova (npr. žetve), neka su imala magijski prizvuk još iz predkršćanskog doba, kolom se zazivala dobra ljetina, plodnost, a naravno, slavile su se i svadbene svečanosti.
Kolo je općenito imalo važan društveni značaj, onakav kakav su kasnije preuzele zabave, a danas disko. Budući da je ples bio ustvari jedini vid okupljanja, tu su se upoznavali mladići i djevojke, razmjenjivale su se prve simpatije, a ples je često bio vid “šepurenja”, pokazivanja vitalnosti i snage: negdje su se kola plesala satima (nerijetko tempom koji ne bi moglo izdržati 30% igrača današnje Hrvatske nogometne lige). Djevojke su izdržljivošću u plesu dokazivale da će moći rađati djecu i raditi na polju i u vinogradu. Visoki pak skokovi mladića bili su dokazi muškosti.
Zanimljivo je da su kola ponekad završavala tučnjavom: jedan od razloga je bio i taj što je u kolu svatko kroz stihove mogao obratiti se nekome od prisutnih, kritizirati, rugati se, otkriti nečiju tajnu – u kolu je to bilo dopušteno. No bilo je i onih tankih živaca, pa ako se jedan takav osjetio pogođen stihom, pogodio je i on, ali šakom. Taj dio ‘folklora’ se vrlo uspješno zadržao do danas. Samo se ambijent promijenio.
Kolo može biti otvorenog i zatvorenog tipa. Kod otvorenog najvažniji su prvi (kolovođa) i posljednji plesač. Oni su određivali smijer i način kretanja, a sami su bili najbolji plesači. U zatvorenom kolu svi plesači su jednako važni.
Nadalje, kola mogu biti simetrična i asimetrična. U simetričnom kolu broj koraka jedne plesne jedinice u lijevu i u desnu stranu je jednak, a u asimetričnom se taj broj razlikuje.
Jedno sasvim posebno kolo je kolo na kolo – plesači u gornjem kolu se nalaze na ramenima plesača u donjem kolu, a u originalnom obliku se održalo samo u Orubici i Davoru (susjedna sela na Savi pored Nove Gradiške).
Najpoznatija kola su slavonsko, bunjevačko, šokačko, posavsko, ličko, vuzmeno, momačko, slamarsko, čučavo, šetano, krivo, ražanačko, gluvo kolo i još mnoga druga.
Plesne cipeleNaučite plesati uz Youtube