Drmeš je najpopularniji narodni ples sjeverozapadne Hrvatske. Pleše se u paru, ali i u kolu. Dvije su osnovne figure plesa: u prvoj plesači vertikalno titraju – drmaju (otud naziv plesa), ali uz minimalno kretanje kroz prostor, a u drugoj se plesači vrte velikom brzinom. Nezaobilazan je ples u Hrvatskom zagorju, Prigorju, Podravini, Posavini, Baniji, a čest je i u nekim drugim dijelovima Hrvatske. Traje već nekoliko stoljeća. Zanimljivo je da potječe iz starogrčkog plesa.
Drmeš ima mnogo “dijalekata”, moglo bi se reći da skoro svako selo ima svoj drmeš. Tako je podravski drmeš puno življi nego u ostalim krajevima, a plesač drži plesačicu za struk vanjskom stranom nadlanice (u drugim krajevima je drži dlanom). U podravskom drmešu se stopalo tek neznatno diže od poda, a drmanje je naglašenije.
Koreograf Rajko Pavlić smatra kako drmeš i tango imaju slične korijene – dijele elemente krčmarskih plesova, uz evidentnu razliku da je ovaj potonji požnjeo svjetski uspjeh. Lokalnu popularnost može zahvaliti i prikrivenoj, ali snažnoj erotici. Naime, osim prisnog kontakta ne treba smetnuti s uma da je drmeš ples iz doba kad nije bilo grudnjaka. Kretanje gore-dolje je i vizualno i taktilno bilo vrlo stimulativno i za plesačicu i za plesača.
Drmeš je jedan od najpoznatijih i najprepoznatljivijih hrvatskih narodnih plesova. Najčešće se povezuje sa sjeverozapadnom i središnjom Hrvatskom, osobito s krajevima poput Hrvatskog zagorja, Prigorja, Podravine, Posavine, Turopolja i drugih područja u kojima folklorna tradicija ima snažnu ulogu.
Naziv drmeš dolazi od karakterističnog “drmanja”, odnosno sitnog titranja tijela i brzog rada nogu. Ples može izgledati jednostavno, ali za dobar drmeš potrebni su osjećaj za ritam, stabilnost, izdržljivost i povezanost s partnerom ili kolom.
Što je drmeš?
Drmeš je hrvatski narodni ples koji se pleše u paru, u kolu ili u različitim folklornim postavama. Iako postoji mnogo inačica, većini drmeša zajednički su brzi ritam, kratki koraci, titranje tijela i izmjena mirnijih dijelova s bržim okretima.
U nekim krajevima naglašenije je okretanje para, u drugima sitno poskakivanje ili drmanje na mjestu, a u trećima kretanje kroz prostor. Upravo zato se često kaže da drmeš ima mnogo lokalnih “dijalekata”: gotovo svaki kraj može imati svoju verziju, način držanja, tempo i stil.
Zašto se zove drmeš?
Ime plesa povezano je s pokretom. Plesači tijekom plesa često izvode kratko, ritmično titranje tijela, kao da se “drmaju” u ritmu glazbe. To ne znači da je ples nekontroliran. Naprotiv, dobar drmeš traži preciznost, ravnotežu i osjećaj za partnera.
Kod iskusnih plesača pokret izgleda prirodno i lako, ali početnicima može biti zahtjevan jer treba istovremeno održavati ritam, držanje i kontakt s partnerom.
Gdje se pleše drmeš?
Drmeš je osobito raširen u sjeverozapadnoj i središnjoj Hrvatskoj. Povezuje se s područjima poput Hrvatskog zagorja, Prigorja, Podravine, Posavine i Turopolja, ali njegove se inačice mogu pronaći i u drugim krajevima.
U folklornim društvima drmeš se često izvodi kao dio scenskih koreografija, ali njegovi korijeni su društveni i zajednički: plesao se na seoskim zabavama, svadbama, proslavama i drugim prigodama u kojima su glazba i ples okupljali zajednicu.
Kako se pleše drmeš?
Drmeš se može plesati na više načina, ovisno o kraju i koreografiji. Ipak, mogu se izdvojiti nekoliko osnovnih elemenata koji se često ponavljaju.
1. Sitni i brzi koraci
Koraci su obično kratki, brzi i blizu poda. Plesač ne radi velike iskorake, nego se kreće ekonomično i ritmično.
2. Titranje tijela
Jedna od glavnih značajki drmeša je sitno vertikalno titranje tijela. Pokret dolazi iz koljena i stopala, a tijelo ostaje stabilno i povezano s ritmom.
3. Okretanje u paru
U mnogim inačicama drmeša par se okreće velikom brzinom. To zahtijeva dobru ravnotežu, čvrst kontakt i povjerenje između plesača.
4. Ples u kolu
Drmeš se ne pleše samo u paru. U nekim izvedbama dio plesa odvija se u kolu, što naglašava zajedništvo i skupni karakter narodnog plesa.
Drmeš u paru
Kada se drmeš pleše u paru, držanje je važno jer omogućuje stabilnost tijekom brzog okretanja. Partneri trebaju biti povezani, ali ne ukočeni. Ako je držanje preslabo, par gubi ravnotežu; ako je prekruto, ples postaje težak i neelastičan.
Posebnost drmeša je u tome što može biti istovremeno snažan i zaigran. Brzo okretanje, blizina partnera i ritmično drmanje daju mu energiju po kojoj se razlikuje od mnogih mirnijih narodnih plesova.
Drmeš u kolu
Kolo naglašava zajednički karakter plesa. Kada se drmeš izvodi u kolu, važna je usklađenost cijele skupine. Svaki plesač mora pratiti ritam, smjer i dinamiku ostalih. Zato kolo nije samo plesni oblik, nego i znak zajedništva.
U folklornim izvedbama kolo i parovni drmeš često se izmjenjuju, čime koreografija dobiva živost i raznolikost.
Podravski, zagorski, prigorski i drugi drmeši
Jedna od zanimljivosti drmeša jest velik broj lokalnih varijanti. Podravski drmeš može biti življi i brži, zagorski može imati drukčiji naglasak u držanju i pokretu, a prigorski ili posavski drmeš mogu imati vlastite ritmičke i koreografske osobine.
Zbog toga ne postoji samo jedan “pravi” drmeš. Pravi drmeš je onaj koji poštuje lokalnu tradiciju, glazbu, nošnju i način plesanja određenog kraja.
Zašto se drmeš naziva hrvatskim tangom?
Izraz “hrvatski tango” koristi se kao slikovita usporedba, a ne kao stroga plesna klasifikacija. Drmeš i tango vrlo su različiti plesovi, ali oba mogu biti plesovi snažne energije, bliskog kontakta i jasne komunikacije između partnera.
U toj usporedbi drmeš se prikazuje kao domaći, narodni ples koji ima vlastitu strast, ritam i privlačnost. Dok je tango postao svjetski poznat, drmeš je ostao snažno vezan uz hrvatsku folklornu tradiciju i lokalne plesne običaje.
Glazba za drmeš
Glazba za drmeš obično je brza, ritmična i poticajna za ples. U tradicionalnim izvedbama važnu ulogu imaju narodni instrumenti i lokalni stil sviranja. Ritam mora biti dovoljno jasan da plesači mogu pratiti brze korake i titranje tijela.
Upravo glazba određuje karakter plesa: isti osnovni pokret može izgledati drukčije ako je tempo brži, sporiji, mekši ili oštriji.
Je li drmeš težak za naučiti?
Osnovnu ideju drmeša lako je razumjeti: kratki koraci, ritam i titranje tijela. No za lijepu izvedbu potrebno je više vježbe. Najteže je postići da pokreti budu brzi, a da tijelo ipak ostane stabilno i opušteno.
Početnicima je najbolje prvo vježbati ritam i sitne korake bez brzog okretanja. Tek kada noge postanu sigurnije, može se dodati parovno držanje, okretanje i složenija folklorna forma.
Drmeš u hrvatskoj folklornoj tradiciji
Drmeš je važan zato što čuva plesnu memoriju mnogih hrvatskih krajeva. Kroz njega se vide lokalni običaji, glazba, nošnja, odnos plesača i zajednički karakter seoskih zabava.
U folklornim društvima drmeš se često prenosi s generacije na generaciju. Djeca ga uče od starijih plesača, a stariji čuvaju stil i način izvedbe koji pripada određenom kraju. Zato drmeš nije samo niz koraka, nego i dio kulturnog identiteta.
Česta pitanja o drmešu
Što je drmeš?
Drmeš je hrvatski narodni ples poznat po brzom ritmu, sitnim koracima, titranju tijela i čestom okretanju u paru ili kolu.
Zašto se drmeš tako zove?
Naziv dolazi od karakterističnog drmanja, odnosno ritmičnog titranja tijela tijekom plesa.
Gdje se najčešće pleše drmeš?
Najčešće se povezuje sa sjeverozapadnom i središnjom Hrvatskom, osobito s krajevima poput Zagorja, Prigorja, Podravine, Posavine i Turopolja.
Pleše li se drmeš u paru ili u kolu?
Može se plesati i u paru i u kolu. Ovisno o kraju i koreografiji, parovni i skupni dijelovi mogu se izmjenjivati.
Zašto se drmeš zove hrvatski tango?
To je slikovit naziv koji naglašava energiju, blizinu partnera i posebnu privlačnost plesa. Drmeš i tango nisu isti plesovi, ali usporedba ističe snažan karakter drmeša.
Je li drmeš narodni ili društveni ples?
Drmeš je prije svega narodni ples, ali se tradicionalno plesao i u društvenim prigodama poput zabava, svadbi i seoskih okupljanja.