Balet u Europi

Moglo bi se reći da su gotovo sve operne kuće u Europi imale koristi od iseljavanja ruskih plesača nakon Ruske revolucije 1917. godine. 

Pariška je Opera vratila svoj status sredinom 20. stoljeća pod vodstvom koreografa Sergea Lifara. Roland Petit osnovao je skupine Les Ballets des Champs-Elysees i Les Ballets de Paris. Dodatnu popularnost pariškoj Operi donio je osamdesetih godina 20. stoljeća Rudolf Nurejev, koji je do 1989. bio njezin umjetnički direktor.

Danski je balet karakterističan zbog toga što je očuvao stil Bournonville, nazvan prema francuskom koreografu Augustu Bournonvilleu, koji je nakon tridesetih godina 19. stoljeća proslavio Royal Danish Ballet.

U Velikoj Britaniji najpoznatija je nacionalna baletna skupina Royal Ballet, koju je Dame Ninette de Valois osnovala kao Viv-Wells Ballet, a 1957. promijenila je ime u Royal Ballet. Njezini su slavni koreografi bili Sir Frederick Ashton, Sir Robert Helpmann, John Cranko i Sir Kenneth MacMillan, a poznati plesači Margot Fonteyn, Alicia Markova i Anton Dolin.

Ballet Rambert osnovala je Dame Marie Rambert, a 1987. preimenovan je u Rambert Dance Company, kako bi se naglasilo zanimanje za suvremeni ples.

Markova, Dolin i Julian Braunsweg osnovali su London Festival Ballet, današnji English National Ballet, koji nudi širok repertoar klasičnih baleta. Scottish Ballet (prvotno Western Theatre Ballet) osnovali su Elizabeth West i Peter Darnell, a poznat je po obradi novih i eksperimentalnih baleta.