Bogatstvo japanskih plesova

Od prije otprilike tisuću godina postoje izravni zapisi o japanskim plesovima i plesnim prikazima, osobito onima sakralnog značenja. Revni, često anonimni, zapisivači većinom su bili pripadnici svećenstva ili voditelji bratovština. Svaki od tih redova imao je svoje plesove i isključivo pravo na njihovo izvođenje. Mnogi su zapisivači pomno bilježili opise plesova i davali upute za njihovo izvođenje, iz čega proizlazi koliko im je bilo stalo da im tradicija ne zamre. Ti su se veoma vrijedni zapisi prenosili iz pokoljenja u pokoljenje, pokazavši se vjerodostojnijim od mnogih opisa sakralnih i profanih plesova koji potječu od putnika i kroničara. Proučavavanje povijesti plesa Japana ne temelji se samo na svjedočanstvima iz davnine. Mnogo starih plesova živi još i danas zahvaljujući japanskom narodu koji cijeni i njeguje tradiciju, a sklon je podjednako starim i novim estetskim vrijednostima. Stoljećima neprekinuta plesna tradicija, u kojoj su vremena ostavila traga, i u čijem čuvanju i održavanju sudjeluje čitava etnička zajednica, jedinstven je fenomen u povijesti plesa.

Gotovo svako selo ili hram stoljećima čuva svoj posebni ples, poneku pantomimu ili plesnu dramu, koju izvode pred mjesnim bogom na njemu posvećeni dan. U 20. stoljeću japanski su stručnjaci počeli sastavljati popis plesova svoje zemlje, koji se pokazao iznenađujuće bogatim. Plesna riznica Japana sadrži osim autohtonih oblika i sadržaja mnoštvo plesova preuzetih iz Kine, Koreje, Indije i drugih zemalja. Japan je spasio mnoge kineske plesove od potpunog zaborava i uvelike dopunio kinesku povijest plesa.

U stilizaciji japanskih plesova veoma je važnu ulogu odigrao glazbeni odjel carskoga dvora. Još od dolaska glazbe gagaku iz Kine, za vladavine dinastije Tang, i prihvaćanja te glazbe na japanskom dvoru, i carski je glazbeni odjel prihvatio kinesku glazbu. Japanski skladatelji školovani na toj ustanovi skladali su također u kineskom duhu. Osim što su dvorski glazbenici prerađivali autohtonu japansku glazbu po kineskom uzoru, činili su to i s onom izvana posuđenom za glazbenu pratnju plesova.