Kada je Sijam (današnji Tajland) u naponu snage, u 16, stoljeću pobijedio Khmer, bio je oduševljen zatečenom civilizacijom i umjetnošću. Pobjednici su poveli sa sobom u Sijam gotovo sto tisuća ratnih zarobljenika: među njima je bilo umjetnika i obrtnika, koji su trebali ukrasiti tadašnji sijamski glavni grad, Ayuthiju, na donjem toku rijeke Menam. Tako su se preko Khmera upoznali s indijskom kulturom i religijom i preuzeli od njih budizam zajedno s hinduističkim motivima, liturgijom i plesnim dramama. No na putu iz Indije preko Khmera u Sijam izgubili su se i izmijenili neki od obreda i plesnih oblika, pa su bili nadomješteni drugima, bližima sijamskom shvaćanju, ukusu i potrebama. Konačno je to plesno blago stranoga podrijetla postalo u tolikoj mjeri sijamsko da ga je narod smatrao izrazom i odrazom vlastitih etničkih i rasnih obilježja. Kad je val budizma zahvatio Sijam, ples je na neko vrijeme isključen iz bogoslužja, ali je zato plesna kultura cvala na kraljevskom dvoru i u palačama velikaša, od kojih su mnogi imali svoje plesne skupine. Plesovi su prikazivani i širem pučanstvu, pa su plesne drame uvelike pridonijele obrazovanju i odgoju puka.
Seljaštvo Tajlanda, pretežno poljoprivredne zemlje, imalo je svoje sezonske plesove solarnog i lunarnog kulta, magije plodnosti i druge, koje imaju i ostali agrarni narodi. Isto je tako, kao i u ostalom dijelu svijeta, njegovo stanovništvo planinskih krajeva plesalo plesove s motivima životinja za magiju lova, kao i druge plesove svojih predaka.
Tajlandski balet izvode plesačice i plesači, pa tako u Tajlandu postoje dva klasična plesna stila: khon i lakhon. Khon je muški ples s oružjem koji se izvodi pod maskama. Taj stil najbolje dolazi do izražaja u ulogama divova, nemani i drugih zamišljenih stvorenja nadnaravne snage. Kako u plesnim dramama stila khon nastupaju isključivo muškarci, oni nježnije građe interpretiraju i ženske uloge. Plesne drame u stilu khon čine bitni sastavni dio obreda spaljivanja mrtvaca. Tajlandski budisti naime smatraju da voljena osoba iz ovog života odlazi u jedan bolji, i taj se radostan događaj mora dostojno proslaviti. U plesnom stilu lakhon nastupaju pretežito žene, ali nije rijetkost da u njemu plešu i muškarci. Iste se plesne drame mogu izvesti u oba stila i to stoga što se muški i ženski pokreti razlikuju više po dinamici i prostornom obujmu nego po obliku. Stavovi i pokreti muških nogu širi su i otvoreniji od ženskih. Po dinamici, muško je gibanje naglo, otresito, energično, dok je žensko blago i nježno.
Plesne cipeleNaučite plesati uz Youtube